|      | | | | . | -





( / )

Enciklopedija Dostojevski

Dostojevski je nešto više od pisca. Takođe, onje nešto više od mislioca. Medutim, ono što je on smislio i napisao sto dvadeset godina jednako uznemirava duhove, kako medu piscima, tako i među filozofima. Mnogi i među jednima, i među drugima uporno tvrde da su njegove knjige nešto čemu se uvijek vraćaju. Gotovo se može povjerovati da ovi duhom jaki, atijelom slabašni ljudi sabrana djela Dostojevskog tegle svuda sa sobom, da bi u odgovarajućoj prilici mogli da se podsjete i posavjetuju sa velikanom. Dostojevskog kao lektiru jedino đaci iskreno izbjegavaju. Počinju da mu se obraćaju tek kao studenti, uvjereni da im još samo mrak iz njegovih knjiga nedostaje da postignu svu svjetlostuma.

Moskovska izdavačka kuća Algoritam uveliko nastoji da olakša teret svih životnih kompromisa koje poštovaoci Dostojevskog, oni koji ga čitaju i oni koji to ne čine, povremeno moraju da naprave. Nemate vi više vremena, dragi čitaoče, za Braću Karamazove. Vi samo mislite da ih znate dok čitate svog izglancanog i tanušnog Paola Koelja. Zato, uzmite enciklopediju Dostojevski, autora Nikolaja Nasedkina. U moskovskim knjižarama upravo ta knjiga ima naljepnicu Najprodavanija knjiga minulog ljeta. I zbilja, pred nama je kapitalno izdanje, plod očito višedecenijskog rada dostojeviste Nikolaja Nasedkina, koji nas u svojuknjiguuvodi dirljivomposvetom: Posvećeno svim 'ljudima

Dostojevskog'. Ambicija autorova je da budu prvi put u svjetskoj dostojevistici ujednim koricama sakupljeni podaci praktično o svim djelima pisca (napisanim i nenapisanim), njegovim junacima, Ijudima koji su ga okruživali, pojmovima koji su na ovaj ili onaj način povezani sa njegovim imenom . Štaviše, Nasedkin bez lažne skromnosti u predgovoru naglašava damuje cilj bio daknjiga o Dostojevskom posjeduje i kvalitete, kao što su prepoznatljivi stil, maksimalna informativnost i objektivnost, a da se nastojalo da se izbjegne pretjerana akademičnost, ocjenjivanje, polemisanje i slično. Osnovni izvori su, naravno, tekstovi samog Dostojevskog i to kako umjetnički, tako i publicistički, zatimnjegovakorespondecijai dnevnički zapisi, a pored toga i uspomene piščevih savremenika.

Sav materijal, kojije smješten na gotovo 800 strana velikog formata, klasifikovan je i podijeljen je u tri cjeline. Da to nije učinjeno, vjerovatno bi korišćenje knjigom bilo veoma otežano. Ovako, knjiga je podijeljena na cjeline: Djela, Likovi i Oko Dostojevskog. U prvom odjeljku, od oko 150 leksikografskih jedinica, predstavljeni su svi umjetnički i publicistički poduhvati Dostojevskog, a ima i jedinica koje se odnose i naneke neostvarene ideje o kojima su, osim naziva, sačuvani bar neki podaci o sižeu ijunacima. Odmah poslije naziva djela, kako se to čini uglavnom u svim enciklopedijama, azbučnim redom su poređani osnovni likovi, dat je kratak sadržaj djela i istorijat njegovog nastanka.

Glavnih likova u djelima Dostojevskog ima nešto više od 500. Podaci o njima mogu se naći u drugom odjeljku ove enciklopedije, i to prema imenu i prezimenu, a ako pisac iz nekog razloga svom junaku nije dao ni ime ni prezime, onda se u takvim slučajevima ovdje stavlja odrednica pseudonim, pod kojim se pojavljuje u djelu (na primjer: General, Dječak, Sanjar, itd.). Naravno, svoje mjesto tu imaju i predstavnici životinjskog svijeta, kojih u djelima Dostojevskog, prema ruskoj tradiciji koja se ni danas ne prekida, ima priličan broj (pas Amiška, j arac Vaska, konj Tankred, itd.). Uz pominjanje likova ide i najsažetiji mogući komentar, koji se zasniva samo na podacima koje pruža sam tekst Dostojevskog.

Treći dio, opet, morao je biti izdijeljen natri manje cjeline. Prva se odnosi na ljude koji su na bilo koji način povezani sa Dostojevskim (od najbližih rođaka do istaknutih poslenika nauke, kulture i politike), druga daje kratke podatke o geografskim lokalitetima i ustanovama koje imaju neke veze sa piščevom biografijom, dok treći ima možda najizraženije filološke karakteristike, jer se tiče nekih, za stil Dostojevskog tako tipičnih pojmova. Cini se da će se sa ovim trećim dijelom najčešće savje-tovati prevodioci.

U predgovoru, navodeći svoju elektronsku adresu i lični sajt, autor poziva čitaoce na učešće u ispravljanju svih primijećenih nedostataka. On priznaje da je vjerovatnoća da će takve greške biti uočene, prilično velika. No, bez obzira na njegovu skromnost, mora se konstatovati da je ovo književno-istorijski i tekstološki dokument, koji u dostojevistici više ne može biti zaobiđen. To što će poneki ne baš prilježni student umjesto nekog djela Dostojevskog pročitati samo pokoju odrednicu iz ove enciklope-dije, što mu apsolutno garantuje uspješan izlazak na ispit, ne umanjuje vrijednost ove knjige. Na putovanje ili na ispit ipak je lakše ponijeti ovaj leksikon, a kada nastupi vrijeme opuštanja, eto prilike da se sa police dohvati prašnjavi, dotad netaknuti tom sabranih djela Fjodora Dostojevskog.

Savo Rašovič.
___________________________
Savo Rašovič. Pogled na rusku kulturu (od A do ). Podgorica, 2005.

( . ( ). : , 2005.)



      || 







, 2001


^


Facebook    Twitter 



@Mail.ru